Question 1

Kako mogu postići iskrenost i kako se mogu odreći svih svojih skrivenih namjera i misli?

Accepted Answer

Dragi brate/sestro, iskrenost (ihlas) i čišćenje srca su najtemeljniji ključevi za sreću vjernika na dunjaluku i ahiretu. Čestitam vam na ovom lijepom nastojanju. Dok hanefijski mezheb u svom fikhskom pristupu polazi od ispravnosti djela, u sufijskoj i etičkoj tradiciji kao osnova se uzima čistoća srca, odnosno ihlas. Da biste postigli iskrenost i prevazišli skrivene namjere (skrivene bolesti srca poput licemjerja, ponosa, oholosti), trebate slijediti ove korake: 1. Obnavljajte svoju namjeru na početku svakog djela. Naš voljeni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je u jednom hadisu: "Djela se vrednuju prema namjerama. Svakome pripada ono što je namjerio." (Buhari, Početak objave, 1). Prije svakog dobrog djela koje namjeravate učiniti, svoju namjeru posvetite samo Allahu govoreći: "Gospodaru moj, ovo činim samo radi Tvog zadovoljstva." 2. Ne zaboravite da ste u Allahovom prisustvu u svakom trenutku. Živite sa sviješću o ihsanu. Hazreti Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, opisao je ihsan na sljedeći način: "Da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš; ako Ga ti ne vidiš, On tebe, doista, vidi." (Muslim, Iman, 1). Ova svijest topi skrivene namjere i loše misli u srcu. 3. Ne zadržavajte se na skrivenim namjerama, borite se protiv njih. Loše misli koje dolaze u srce, šejtanske vesvese ili traženje skrivenih koristi (skriveno licemjerje) mogu biti dio ljudske prirode. Važno je ne to što te misli dolaze u srce, već da ih ne prihvatate i da odmah potražite utočište kod Allaha. Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je povodom vesvesa: "To je čisti iman (vjera)", ukazujući da je ova uznemirenost u srcu zapravo znak vašeg imana. (Muslim, Iman, 209). Ne obazirite se na vesvese i nastavite sa svojim ibadetom. 4. Izjednačite hvalu i pokudu. Hvaljenje i kritikovanje od strane ljudi treba da imaju jednaku vrijednost u vašem srcu. Ako neko djelo činite da bi ga ljudi hvalili, iskrenost je narušena. Oslobodite svoje srce od procjena ljudi i živite fokusirani samo na pogled Stvoritelja. 5. Prihvatite se dove i istigfara. Allah Uzvišeni kaže u Kur'anu: "A naređeno im je samo da obožavaju Allaha, iskreno Mu kao pravovjerni, vjeru ispovijedajući..." (Sura El-Bejjine, 5). Stalno dovite Allahu da ispravi iskrivljenosti u vašem srcu i činite istigfar. Zapamtite, ihlas nije nešto što se postiže odjednom, već je to blagoslovljeno nastojanje koje traje cijeli život. Neka Allah učini vaše namjere iskrenim i neka vam olakša vaša djela.

Question 2

Kako klanjati namaz?

Accepted Answer

Esselamu alejkum ve rahmetullah. Dragi brate, namaz je stub vjere i miradž (uzdignuće) vjernika. Prema Hanefijskom mezhebu, način klanjanja namaza detaljno je objašnjen u našim fikhskim izvorima u okviru "šartova namaza" i "farzova namaza". Evo kako se klanja namaz prema temeljnim izvorima Hanefijskog fikha: Priprema za namaz (Šartovi) Nakon ispunjenja vanjskih šartova za namaz (taharet od hadesa, taharet od neđaseti, pokrivanje avreta, okretanje prema Kibli, vakti namaza, nijet i tekbir-i iftitah), počinje se sa namazom. Način klanjanja namaza 1. Tekbir-i iftitah (Početni tekbir): Nakon nijeta, podignu se ruke do visine ušiju i izgovori se "Allahu ekber" čime se ulazi u namaz. Kod Hanefija, muškarci podižu ruke do visine ušiju, a žene do visine ramena. Ruke se vežu ispod pojasa. 2. Kijam i Kiraet (Stajanje i učenje): Dok stojite, prvo se uči "Subhaneke", zatim se prouči "Euzu-Besmele", pa sura El-Fatiha i još jedan dio Kur'ana (zamm-i sura). (El-Hidaje, I/50) 3. Rukû (Pregibanje): Izgovarajući tekbir, ide se na rukû. Na rukûu se najmanje tri puta izgovori "Subhane Rabbijel Azim". Ravno držanje leđa na rukûu je sunnet. 4. Kijam i Sedžda (Ustajanje i padanje na sedždu): Prilikom dizanja sa rukûa kaže se "Semi Allahu limen hamideh", a kada se potpuno ispravi, kaže se "Rabbena lekel hamd". Zatim se izgovori "Allahu ekber" i ide se na sedždu. Na sedždi se tri puta izgovori "Subhane Rabbijel Ala". Između dvije sedžde se kratko sjedi. 5. Sjedenja (Ka'de): U dvorekatnim namazima sjedi se na kraju drugog rekata, a u četverorekatnim na kraju drugog i na kraju posljednjeg. Na prvom sjedenju uči se "Ettehijjatu". Na posljednjem sjedenju uče se "Ettehijjatu, Salli-Barik i Rabbena" dove. 6. Selam (Pozdrav): Iz namaza se izlazi izgovarajući "Esselamu alejkum ve rahmetullah" prvo na desnu, a zatim na lijevu stranu. (Reddul-Muhtar, I/450) Kratka napomena o fikhskim razlikama Dok su farzovi i šartovi namaza u Hanefijskom mezhebu ovakvi, postoje neke razlike u drugim mezhebima. Na primjer, u Šafijskom mezhebu učenje Fatihe je farz i imamov muktedi (onaj ko klanja za imamom) je mora proučiti; međutim, u Hanefijskom mezhebu, muktedi ne uči, već samo sluša. (El-Mebsut, I/160). Također, pitanja poput mjesta vezanja ruku (ispod pojasa ili iznad grudi) predstavljaju razlike u metodologiji koje proizlaze iz različitih tumačenja hadisa o sunnetu. Važna napomena: Izgovaranje "Allahu ekber" pri svakom pokretu u namazu (intikali) je sunnet. Klanjanje namaza s potpunom skrušenošću i pravilnim izvođenjem pokreta (ta'dil-i erkân) je vadžib (obaveza). Neka ti Allah primi namaz.

Question 3

Kako klanjati namaz?

Accepted Answer

Dragi brate, neka Allah primi tvoje prošle i buduće namaze. Prema Šafijskom mezhebu, namaz se obavlja na sljedeći način, u okviru osnovnih ruknova (stubova) i sunneta (praksi): Uslovi za ispravnost namaza: Biti u abdestu, pokriti avret (stidna mjesta), okrenuti se prema Kibli (smjeru Kabe), imati nijjet (namjeru) i da je nastupilo vrijeme namaza. 1. Nijjet i početni tekbir: Sa nijjetom za namaz, okrenuti se prema Kibli, podići ruke do visine ušiju i reći "Allahu Ekber". U Šafijskom mezhebu, nijjet se mora provesti u srcu tokom tekbira. 2. Kijam i Kiraet: Ruke se vežu (kabz) između pupka i grudi, stavljajući desnu ruku preko lijeve. Uči se "Subhaneke" (Vecchehtu), zatim se prouči Euzu-Besmele i sura El-Fatiha. U Šafijskom mezhebu, učenje Fatihe je rukn namaza; ako se izostavi, namaz nije ispravan. Nakon toga se uči jedna sura ili ajet. 3. Rukū: Sa "Allahu Ekber" se ide na rukū. Sunnet je staviti ruke na koljena i stajati uspravno. Uči se najmanje tri puta "Subhane Rabbijel-Azim". 4. Kijam i I'tidal: Prilikom podizanja sa rukūa kaže se "Semi'allahu limen hamideh", a po potpunom uspravljanju "Rabbena lekel-hamd". Potpuno uspravljanje (i'tidal) u ovom položaju je rukn. 5. Sedžda: Sa "Allahu Ekber" se ide na sedždu. Čelo, nos, obje ruke, oba koljena i vrhovi stopala moraju dodirivati tlo. Uči se tri puta "Subhane Rabbijel-A'la". Između dvije sedžde pravi se kratka pauza sjedenja (dželese). 6. Sjedenje (Tešehhud): Sjedi se na svaka dva rekata (prvo sjedenje) i na kraju namaza (posljednje sjedenje). Na prvom sjedenju uči se samo Ettehijjatu. Na posljednjem sjedenju uče se Ettehijjatu, Salli-Barik dove. 7. Selam: Sa "Esselamu alejkum ve rahmetullah" prvo se daje selam na desnu, a zatim na lijevu stranu. Fikhski razilaženja i izvori: Kao što je navedeno u temeljnim djelima Šafijskog mezheba, "El-Ümm" Imama Šafije i "El-Medžmu" Imama Nevevija, učenje sure El-Fatiha je farz u Šafijskom mezhebu. U Hanefijskom mezhebu, pored Fatihe, obavezno je učiti i jednu drugu suru (zam-misure). Također, u Šafijskom mezhebu je osnovno učiti Bismillu prije Fatihe i smatrati je kao ajet. Što se tiče ruknova i redoslijeda namaza, Imam Šafija se oslanjao na hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Klanjajte kao što vidite mene da klanjam" (Buhari, Ezana, 18). Namaz je trenutak kada je rob najbliži svome Gospodaru. Osnovno je ovu ibadet obavljati sa skrušenošću, poštujući njegove ruknove. Neka nam Allah podari istrajnost u ibadetima.

Question 4

Zar prijetnje dženhemom u Kur'anu ne uništavaju ljudsku slobodu?

Accepted Answer

Poštovani brate, ovo pitanje koje si postavio veoma je važno za razumijevanje svrhe ljudskog stvaranja i odgovornosti. Prema maturidijskom učenju, koje predstavlja akididsku osnovu hanefijskog mezheba, čovjekova slobodna volja (irade-i cüz'iyye) temeljni je uslov odgovornosti. Prijetnje dženhemom u Časnom Kur'anu ne uništavaju ljudsku slobodu; naprotiv, one potvrđuju postojanje slobode i to koliko je ta sloboda velika odgovornost. Ovu situaciju možemo objasniti u ove tri kratke tačke: 1. Sloboda zahtijeva odgovornost: Biti slobodan znači snositi posljedice svojih izbora. Da čovjek nije slobodan, obećavanje kazne ili nagrade bilo bi nepravda. Prijetnja dženhemom dokaz je da čovjek posjeduje sposobnost donošenja odluka. 2. Upozorenje je smjernica: Upozorenja u Kur'anu nalik su tabli "Pažnja! Provalija" postavljenoj na rubu provalije. Ova tabla ne oduzima vam slobodu kretanja; ona vam samo pomaže da svoju slobodu koristite ispravno i sigurno, obavještavajući vas o opasnosti na kraju puta koji ste odabrali. 3. Nastavak mogućnosti: Da su ove prijetnje uništavale slobodu, niko na zemlji ne bi mogao počiniti grijeh niti poricati. Činjenica da čovjek još uvijek može činiti grijehe ili izabrati da ne vjeruje najjasniji je dokaz da je njegova sloboda netaknuta. Naš Gospodar kaže: "I reci: 'Istina je od Gospodara vašeg, pa ko hoće - neka vjeruje, a ko hoće - neka ne vjeruje!'" (Kur'an, El-Kehf, 29) Također, načelo "Nema prisiljavanja u vjeru", objavljeno u suri El-Bekare, 256. ajet, najveći je znak vrijednosti koju islam pridaje čovjekovoj volji. U konačnici, sloboda u islamu nije raspuštenost, već sposobnost donošenja odluka uz poznavanje posljedica i preuzimanje odgovornosti.

Question 5

Da li će se sud o akaidskim mezhebima (vjerskim pravcima) donositi na osnovu čovjekovog mezheba?

Accepted Answer

Poštovani brate, prema islamskom učenju, autoritet za donošenje konačnog suda pripada samo Allahu. Akaidski mezhebi (Maturidijski i Eş‘arijski) jesu vodiči koji na sistematski način objašnjavaju istine Kur'ana i Sunneta i vode vjernika do ispravnog vjerovanja. Vjernik koji pripada hanefijskom mezhebu u akaidu obično slijedi put koji je ispravnim učinio imam Maturidi. Međutim, na ahiretu se sud neće donositi samo na osnovu toga što čovjek nosi naziv nekog mezheba, već prema njegovoj iskrenosti pred Allahom, ispravnosti tevhida (vjerovanja u Allahovu jednoću) i tome da li je živio u skladu s tim vjerovanjem. Osnovna mjerila u vezi s ovim pitanjem su: 1. Takva i ihlas (bogobojaznost i iskrenost): U Časnom Kur'anu se kaže: "Uistinu, najčasniji kod Allaha među vama je onaj koji Ga se najviše boji" (El-Hudžurat, 13). Sud se ne donosi na osnovu mezhepske oznake, već na osnovu bogobojaznosti u srcu. 2. Pridržavanje Sunneta: Poslanik, s.a.v.s., je naveo da su oni koji će biti spašeni "oni koji idu putem na kojem sam ja i moji ashabi" (Tirmizi, Iman, 18). Ehl-i sunnetski mezhebi imaju za cilj da očuvaju taj put. 3. Niyet (namjera): U skladu s hadisom "Djela se cijene prema namjerama" (Buhari, Bed'ul-vahy, 1), cilj čovjeka u slijeđenju nekog mezheba treba biti postizanje Allahovog zadovoljstva i pronalaženje ispravnog vjerovanja. Ukratko; mezhep nije cilj, već sredstvo za dostizanje istine i ispravnog imana. Pred uzvišenim Allahom sud će se donositi na osnovu čistoće, ispravnosti i predanosti imana do kojeg je čovjek došao koristeći se ovim sredstvom.

Question 6

Da li postojanje ima zapise izvan Božijeg znanja (İlm-i İlahi) i Levh-i Mahfuza?

Accepted Answer

Poštovani brate, Hvala ti na pitanju. Neka Uzvišeni Allah poveća tvoje znanje i razumijevanje. Primarni izvor u kojem su zapisani prijašnja odredba, sudbina i sve što će se dogoditi prije stvaranja bića jeste Uzvišeno Allahovo vječno znanje (İlm-i İlahi) i Levh-i Mahfuz, koji je ploča tog znanja. Prema vjerovanju ehli-sunneta, sve što se desilo i što će se desiti u univerzumu zapisano je u potpunosti u Levh-i Mahfuzu. Međutim, u svjetlu Kur'ana i sunneta, vidimo da postoje i neka druga mjesta bilježenja osim Levh-i Mahfuza. Možemo ih ukratko navesti: 1. Zapisi meleka (Kirâmen Kâtibîn): Sva dobra i loša djela koja ljudi čine bilježe meleki čuvari koji su zaduženi za njih u registre (knjige djela). U Kur'anu se kaže: 'A nad vama doista bace motre, pisari plemeniti, koji znaju ono što radite.' (Kur'an, El-Infitâr, 10-12) 2. Čovjekova vlastita knjiga djela: Na Sudnjem danu svakome će biti data knjiga djela u kojoj je zapisano ono što je radio na dunjaluku. 'Čitaj svoju knjigu! Dovoljno ti je danas da ti svoj račun svodiš.' (Kur'an, El-Isra, 14) 3. Svjedočenje Zemlje i udova: Zemlja bilježi sva dobra i loša djela učinjena na njoj i obavijestit će o njima na Sudnjem danu. Kao što se navodi u suri Ez-Zilzâl, Zemlja će kazivati svoje vijesti. Isto tako, na Sudnjem danu čovjekova ruka, noga i drugi udovi svjedok će biti za ono što su radili, čime će se predočiti zapis. Prema metodologiji hanefijskog mezheba i vjerovanju ehli-sunneta; dok su İlm-i İlahi i Levh-i Mahfuz opći (glavni i sveobuhvatni) zapisi, zapisi meleka i knjige djela su specifični (posebni i detaljni) zapisi. Osnovno i prioritetno jeste da je sve zapisano kod Allaha i u Levh-i Mahfuzu. Uz selam i dovu.

Question 7

Koja je razlika između vjerovanja u Allaha i vjerovanja u kumire (idole)?

Accepted Answer

Dragi brate, alejkumusselam. Osnovna razlika između vjerovanja u Allaha i vjerovanja u idole jeste adresa obožavanja i usmjerenja; to jest, provalija između Stvoritelja i stvorenja. Vjerovanje u Allaha jeste vezivanje za jedinog Stvoritelja, Koji je sve stvorio ni iz čega, Koji nema sudruga ni sličnog, i Koji je Onaj Kome ibadet činimo svojom slobodnom voljom. On sve čuje, sve vidi, i Njegovo znanje obuhvata sve. Čovjek koji vjeruje u Njega, svoje srce vezuje samo za Njega, od Njega traži pomoć i Njemu se predaje. U Časnom Kur'anu, u suri El-Ihlas, se kaže: „Reci: 'On je Allah – Jedan! Allah je utočište svakom! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!'“ Vjerovanje u idole, s druge strane, jeste pripisivanje božanstva nemoćnim predmetima koje je čovjek svojim rukama napravio od kamena, drveta ili metka, a koji nemaju nikakvu moć niti snagu, te ne mogu donijeti ni korist ni štetu. Idoli su neživa bića bez volje. U Časnom Kur'anu se preko poslanika Ibrahim-alejhisselama opisuje nemoć idola: „Zar se klanjate onima koje sami klešete, a Allah je stvorio i vas i ono što pravite?“ (Kur'an, es-Saffat, 95-96). Kao što je naglašeno u temeljima hanefijskog mezheba, fikhskim i akidetskim; istinsko božanstvo pripada samo Allahu, Gospodaru svjetova. Pripisivanje božanstva nekom drugom mimo Njega ili činjenje ibadeta drugome (širk) jeste najveći zulum (nepravda) koji skreće čovjekov razum i fitret (izvornu prirodu). Neka nas Uzvišeni Allah učvrsti na istini i ispuni naša srca samo spoznajom o Njemu.

Question 8

Da li se osoba koja voli svoju majku, oca i djecu više od Allaha i Poslanika smatra vjernikom?

Accepted Answer

Dragi brate, esselamu alejkum. Kratak odgovor na tvoje pitanje je sljedeći: Da musliman voli Allaha, Njegovog Poslanika i islam više od majke, oca, djece i svih ljudi, uslov je za potpunost (kemal) imana. O ovoj temi naš voljeni Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Niko od vas neće vjerovati (neće imati potpun iman) sve dok mu ja ne budem draži od njegovog oca, njegovog djeteta i svih ljudi." (Buhari, Iman, 8; Muslim, Iman, 69-70). Kako su objasnili učenjaci hanefijskog mezheba, izraz "da li se smatra vjernikom?" ovdje ne znači potpuni gubitak imana, već se odnosi na postizanje suštine i potpunosti imana. Drugim riječima, čovjek voli svoje roditelje, to je prirodan osjećaj; međutim, stavljanje ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku iznad svega, i stavljanje Božijih naredbi ispred svake ovozemaljske ljubavi, pokazatelj je istinskog imana. Allah Uzvišeni u Kur'anu kaže: "Reci: 'Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da će prodatne biti, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate – draži od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovu putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah grješnicima neće ukazati na pravi put.'" (Et-Tevbe, 24). Neka Allah Uzvišeni ispuni naša srca ljubavlju prema Sebi i ljubavlju prema Svom Poslaniku. Ako budeš imao još pitanja, rado ću ti pomoći.

Question 9

Koja je razlika između stuba vjerovanja u Ahiret i ostalih stubova vjerovanja?

Accepted Answer

Poštovana braćo, alejkumusselam ve rahmetullah. Svaki od stubova vjerovanja predstavlja cjelinu i svi oni imaju veliku važnost. Međutim, najizraženiji aspekt po kojem se stub vjerovanja u Ahiret razlikuje od ostalih jeste to što on daje smisao ovozemaljskom životu i što direktno održava svijest o moralnoj odgovornosti (takvaluk). Prema usulu hanefijskog mezheba i akide Ebu Mensura el-Maturidija i Ehl-i sunneta, dok ostali stubovi vjerovanja (vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, te u kader i sudbinu) uglavnom iziskuju gajbi (skriveno) potvrđivanje i vjerovanje, vjerovanje u Ahiret ukazuje na krajnju instancu pravde pred kojom će čovjek snositi račune za svoja djela kao rezultat tog vjerovanja. U Časnom Kur'anu, Uzvišeni Allah na mnogim mjestima spominje vjernike zajedno sa izrazom „oni koji vjeruju u Allaha i u Sudnji dan“. To pokazuje da je vjerovanje u Ahiret odraz i plod ostalih stubova vjerovanja u praktičnom životu. Na primjer, u 4. ajetu sure El-Bekare, opisujući svojstva bogobojaznih (takva sahipleri), Uzvišeni kaže: „I oni u ahiret čvrsto vjeruju.“ Vjerovanje u Ahiret ulijeva svijest da čovjek nije ostavljen na ovom svijetu prepušten sam sebi. Ono uspostavlja duhovnu ravnotežu donoseći radosnu vijest da prava onih koji su nepravdu pretrpjeli neće propasti i da dobra djela neće ostati bez nagrade. Dok drugi stubovi čine temelje imana, vjerovanje u Ahiret upotpunjuje svijest o moralnoj i djelatnoj odgovornosti na kojoj ta građevina počiva. Neka nam naš Mevla svima podari da se za Ahiret pripremimo sa sviješću koju ono zaslužuje. Ostanite u miru i sa čistim srcem.

Question 10

Možete li nam ukratko objasniti osnovne principe imana (vjerovanja)?

Accepted Answer

Dragi brate, alejkumusselam. Temelj islamskog vjerovanja počiva na šest principa koje srce potvrđuje, a jezik očituje. Oni se nazivaju "stubovi imana". Ovi principi, koji čine srž akide (vjerovanja) i u mezhebu imami Ebu Hanife, spomenuti su u čuvenom "Hadisu o Džibrilu", u kojem je melek Džibril (alejhisselam) pitao našeg Vjerovjesnika (s.a.v.s.): 1. Vjerovanje u Allaha: Vjerovanje u postojanje Allaha, Njegovu jedinost, da nema drugog boga osim Njega, te da je On Stvoritelj svega i jedini istinski Bog. 2. Vjerovanje u meleke: Prihvatanje postojanja meleka koje je Allah stvorio od nura (svjetlosti), koji nemaju slobodnu volju i koji izvršavaju samo Njegove naredbe. 3. Vjerovanje u Božije knjige: Vjerovanje da su Božije knjige, koje je Allah poslao preko poslanika radi upute čovječanstvu, istina. (Časni Kur'an je posljednja Knjiga i njegov propis ostaje na snazi do Sudnjega dana.) 4. Vjerovanje u poslanike: Vjerovanje da su svi poslanici, od Hazreti Adema do Hazreti Muhameda (s.a.v.s.), bili odabrani i istiniti Allahovi poslanici. 5. Vjerovanje u Sudnji dan: Vjerovanje da dunjalučki život ima svoj kraj, da će nastupiti Sudnji dan, da će ljudi biti ponovo proživljeni i polagati račun, te da postoje Džennet (raj) i Džehennem (pakao). 6. Vjerovanje u kader (sudbinu), da su dobro i zlo od Allaha: Vjerovanje da se sve u svemiru, dobro i zlo, hajr i šerr, dešava Allahovom odredbom, znanjem i voljom. Uzvišeni Gospodar u Časnom Kur'anu kaže: "O vjernici, vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, i u Knjigu koju je On objavio Poslaniku Svome, i u Knjigu koju je objavio prije. Ko ne bude vjerovao u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove, i Sudnji dan – taj je odlutao u daleku zabludu." (En-Nisa, 136) Neka Uzvišeni Allah učini trajnim vaš iman i predanost. Ako budete imali još neko pitanje, rado ću vam pomoći.

Question 11

Pitanje: Preporuči dovu za istigfar.

Accepted Answer

Dragi brate, neka je Allahov mir, milost i blagoslov na tebe. Istigfar je najljepši znak povratka vjernika svome Gospodaru. U našem hanefijskom mezhebu i općoj islamskoj tradiciji postoji mnogo lijepih primjera istigfara koji potječu iz Kur'ana i Sunneta. Najvrijednija dova za istigfar je ona koju je Poslanik (s.a.v.s.) okarakterisao kao "Sejjidul-istigfar" (Prvak istigfara): "Allahumme ente Rabbî lâ ilâhe illâ ente, halaktenî ve ene abdüke ve ene alâ ahdike ve va’dike mesteta’tü. Eûzü bike min şerri mâ sanâtü, ebûü leke bi-ni’metike aleyye ve ebûü bi-zenbî fağfirlî fe innehû lâ yağfirü’z-zünûbe illâ ente." Značenje: "Allahu, Ti si moj Gospodar, nema boga osim Tebe. Ti si me stvorio i ja sam Tvoj rob. Ja sam na tragu Tvoga zavjeta i obećanja koliko god mogu. Utječem Ti se od zla onoga što sam učinio. Priznajem Tvoje blagodati prema meni i priznajem svoje grijehe, pa oprosti mi, jer niko ne oprašta grijehe osim Tebe." (Buhari, Deavat, 2; Tirmizi, Deavat, 15) U našim hanefijskim fikhskim izvorima, posebno u djelu Ibn Abidina "Reddul-Muhtar", naglašava se da istigfar izražava pokornost roba Allahu i ističe se važnost uslova za primanje pokajanja (šurutut-tevbe): kajanje, napuštanje grijeha i čvrsta odluka da se ne vraća na grijeh. Također, u temeljnim djelima poput "El-Hidaje", naglašava se da istigfar ne treba biti samo jezički, već mora biti praćen iskrenim kajanjem srca. Osim toga, uvijek možeš učiti i ove kratke i jezgrovite dove iz Kur'ana: 1. "Rabbiğfir lî" (Gospodaru moj, oprosti mi.) 2. "Gospodaru naš, sami smo sebi nepravdu učinili, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti od onih koji su izgubljeni." (El-A'raf, 23) S fikhskog aspekta, nema razilaženja među mezhebima po pitanju sadržaja istigfara; svi mezhebi temelje istigfar na iskrenom kajanju srca. I u šafijskom mezhebu se smatra velikom vrlinom činiti istigfar ovim riječima. Neka Allah primi tvoje pokajanje i ispuni tvoje srce smirenošću.

Question 12

Na koji način postoje dokazi u izrazu: „...i lađama koje morem plove s onim što je ljudima od koristi, i kiši koju Allah spušta s neba... i po kojem je po Zemlji životinje rasijao“?

Accepted Answer

Ve alejkumu selam ve rahmetullah, dragi brate. Spomenuti izraz se nalazi u 164. ajetu sure El-Bekare u Časnom Kur'anu. Uzvišeni Allah u ovom ajetu objavljuje da je veličanstveni poredak i ravnoteža u svemiru ispunjeni jasnim dokazima koji ukazuju na Njegovu jednoću i moć. Božanski dokazi i mudrosti u stvarima spomenutim u ovom ajetu su sljedeći: Prvo, lađe koje morem plove s onim što je ljudima od koristi. Činjenica da ogromne mase željeza, koje bi po prirodi trebale potonuti, plutaju na vodi i prevoze ljude i teret u daleke krajeve, predstavlja veliki božanski zakon. Allah Uzvišeni je stvorio vodu takve gustine da može nositi brodove, a vjetrove i zakone fizike učinio pogodnim za ovaj transport. Ovo je jasan dokaz čovjekove dominacije nad morem uz pomoć blagodati razuma i dokaz darežljivosti Stvoritelja. Drugo, rasijavanje svake vrste životinja po Zemlji. Bezbrojne vrste životinja rasprostranjene širom svijeta izazivaju divljenje svojim različitim oblicima, bojama, glasovima i načinima pribavljanja opskrbe. Stvaranje svakog bića u skladu s prirodom i ljudskim potrebama, te besprijekorno osiguravanje njihove opskrbe, najveći je dokaz postojanja Stvoritelja koji posjeduje znanje, volju i moć. Kao što je prihvaćeno u hanefijskom mezhebu i ehli-sunnetskom vjerovanju, ovaj poredak u svemiru je previše savršen da bi bio prepušten slučaju. Kako se navodi na kraju ajeta, sve ovo sadrži „dokaze za ljude koji razumiju“ o postojanju i jednoći Allaha. Neka nas Mevla učini od onih koji shvataju ove mudrosti u svemiru i zahvaljuju na blagodatima. Selam i dova.

Question 13

Koja je uloga knjiga u mehanizmu razmišljanja i vjerovanja?

Accepted Answer

Poštovani brate, u islamskoj tradiciji mišljenja, a posebno u hanefijskom mezhebu koji spaja razum i predaju, knjige su temelj mehanizma razmišljanja i vjerovanja. Ulogu knjiga u ovom procesu možemo sažeti u ove tri tačke: 1. Izvor i očuvanje znanja: Prva naredba islama počinje riječju „Uči!“ (El-Alek, 1). Knjige su najpouzdanija memorija koja prenosi Allahov govor i sunnet Poslanika, a.s., s generacije na generaciju. Zdrava vjera (iman) gradi se samo na ispravnom znanju. Knjige čiste um od praznovjerja i postavljaju vjeru na čvrste temelje. 2. Razmišljanje i zaključivanje: Osnivač hanefijskog mezheba, Imam Ebu Hanife, smatrao je razum alatom za razumijevanje objave. Knjige čovjeku nude materijal za tefekkur (duboko razmišljanje). U Kur'anu se kaže: „Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?“ (Ez-Zumer, 9), čime se naglašava da znanje stečeno čitanjem i učenjem vodi čovjeka do istine. 3. Pravac i oslobađanje od slijeđenja: Knjige oslobađaju čovjeka slijepog oponašanja i vode ga do „tahkiki imana“, odnosno nepokolebljive vjere utemeljene na dokazima. Poslanik, a.s., je rekao: „Traženje znanja je obaveza svakog muslimana“ (Ibn Madže, Mukaddime, 17), ukazujući da naš svijet misli mora biti održavan živim kroz stalno čitanje i učenje. Ukratko, knjige su najvrijednija sredstva koja odgajaju um, prosvjetljuju srce i upoznaju roba sa njegovim Gospodarom na ispravan način. Naš svijet misli se oblikuje knjigom, a naša vjera se gradi na tom čvrstom razmišljanju. Selam i dova.

Question 14

Da li je hadis izreka: "Poznavanje dokaza istina imana je vadžib, a napuštanje je haram"?

Accepted Answer

Dragi brate, izreka koju ste spomenuli, naime "Poznavanje dokaza istina imana je vadžib, a napuštanje je haram", definitivno nije hadis-i šerif. Neki od ehli-sunnetskih teologa su naglašavali potrebu da osoba svoju vjeru oslobodi taklida (slijepog oponašanja) i da je temelji na znanju i dokazima. Međutim, ova izreka nije riječ Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, već odražava stavove ili rasprave nekih islamskih učenjaka (mute'ekkima) iz kasnijih perioda. U islamu je osnovno da je potvrda srcem i izjava jezikom. Uzvišeni Allah kaže u Kur'anu Časnom: "Bedevije govore: 'Mi vjerujemo!' Reci: 'Vi još ne vjerujete, već recite: 'Mi smo pokorni!' – a u srca vaša još nije ušlo vjerovanje." (El-Hudžurat, 14) Naš voljeni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u poznatom hadisu poznatom kao Hadis Džibrila, iman je sažeo kao vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i kader (odredbu), te nije postavio poznavanje složenih filozofskih dokaza kao uslov za iman za svakoga. Ukratko; ova izreka nije hadis. Svakom muslimanu je farz da srcem potvrdi temelje imana, ali poznavanje filozofskih i teoloških dokaza u detalje nije učinjeno farzom ili vadžibom za sve. Allah najbolje zna. Sa selamom i dovom.

Question 15

Ako je Allah iznad vremena i prostora, zar izjava da se uzdigao na Arš nije u kontradikciji s tim?

Accepted Answer

Poštovani brate, pitanje koje ste postavili jeste važna tema koja zaokuplja umove, ali čiji je odgovor jasno riješen uz vođstvo Kur'ana i Sunneta, u skladu s vjerovanjem Ehl-i Sunneta. Stav učenjaka Ehl-i Sunneta, kojem pripada i Hanefijski mezheb, po ovom pitanju je sljedeći: Prije svega, kao što ste i naveli, Allah Uzvišeni je iznad vremena i prostora; On ne ulazi u granice bilo kojeg prostora i ne stapa se ni u jedno mjesto. Jer, On je Stvoritelj prostora i vremena. Izrazi u Časnom Kur'anu koji govore o tome da se On "uzdigao na Arš" (stvorio Arš / uspostavio se na Aršu) (na primjer, sura El-A'raf, 54), temelje se na pravilima arapskog jezika na kojem je Kur'an objavljen i na metaforičkom izražavanju. U akidi Ehl-i Sunneta, ovi ajeti (mutešabihat) se tretiraju na dva osnovna načina: 1. Metoda tevfiza: Prepuštanje istine (kakvoće) ovog izraza Allahu. Mi kažemo: 'Mi vjerujemo da ovaj ajet ima značenje koje dolikuje Allahovoj veličini, ali se ne smije shvatiti po uzoru na stvorenja (tešbih)'. Jer, u 11. ajetu sure Eš-Šura jasno se kaže: 'Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.' 2. Metoda te'vila: Kao što su prihvatili veliki imam Hanefijskog mezheba, Imam Azam Ebu Hanife, i maturidijski učenjaci, pribjegavanje metaforičkim značenjima riječi u arapskom jeziku. Shodno tome, 'istiva' ne znači smještanje na neko mjesto ili sjedenje; to znači da Allah drži Arš i cijeli svemir pod svojim propisom i moći, bez ikakve slabosti, i da njime upravlja. Ukratko; Allahovo uzdizanje na Arš nikako nije fizičko smještanje ili zauzimanje prostora. Ovaj izraz je metafora za Njegovu božanskost, veličinu i apsolutnu vlast nad svemirom. Razlog zašto se čini kao kontradikcija u umu jeste taj što je ljudski um navikao razmišljati kroz osobine stvorenja (vrijeme i prostor). Međutim, Stvoritelj se ne može opisati nijednim svojstvom svojih stvorenja. Neka Allah učvrsti naše umove i srca na Istini.

Question 16

Zar ne postoji pravo na život onoga ko napusti vjeru?

Accepted Answer

Dragi brate, nepovredivost ljudskog života je temeljno načelo u islamskoj vjeri. Kako je jasno navedeno u Časnom Kur'anu, u 32. ajetu sure El-Maide: '...ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao.' Stanje napuštanja vjere (irtidad) u islamu je u fikhskim knjigama obrađeno u kontekstu ličnog vjerskog opredjeljenja i odnosa prema društvenom poretku. Prema imamu Ebu Hanifi, osnivaču hanefijskog mezheba, žene koje napuste vjeru se nikako ne pogubljuju; one se zatvaraju i pozivaju da se vrate islamu. Što se tiče muškaraca koji napuste vjeru, ova odredba se više odnosi na političke i vojne zločine poput pobune protiv tadašnjeg društvenog poretka, izdaje domovine i stanja rata (narušavanje društvenog mira izazivanjem fitne), nego na puko lično nevjerovanje. U hanefijskom fikhu, muškarcu koji napusti vjeru daje se rok da se pokaje. Ako se ne pokaje, u klasičnom periodu, pošto se to izjednačavalo sa izdajom domovine i saradnjom sa neprijateljem, državna vlast je mogla primijeniti kaznene mjere. Međutim, uzimajući u obzir današnje međunarodno pravo, međunarodne odnose i savremeni državni poredak, mnogi islamski učenjaci ističu da se ovo pitanje odnosilo na političke i sociološke uslove tog vremena. Ukratko, u islamu nikada nije dozvoljeno nepravedno okončati život nevine osobe. Kažnjavanje osobe koja napusti vjeru je, više nego pitanje slobode ličnog uvjerenja, bila periodična i pravna praksa usmjerena na očuvanje društvene sigurnosti i političkog integriteta islamskog društva. Allah najbolje zna.

Question 17

Kakvo treba da bude vjerovanje u Allaha?

Accepted Answer

Poštovani brate, vjerovanje u Allah dž.š. jeste: srcem čvrsto vjerovati, bez ikakve sumnje, u Njegovo postojanje, Njegovu jednoću, Njegova svojstva (sifate) i lijepa imena (esma), te to potvrđivati djelima. Prema ehli-sunnetskoj akidi, na kojoj se temelji i hanefijski mezheb, osnovni principi vjerovanja u Allaha su sljedeći: 1. Tevhid (Jednoća): Vjerovanje da je Allah jedini u Svom biću, Svojim svojstvima i Svojim djelima, i da nema drugog boga osim Njega. U Časnom Kur'anu se kaže: "Reci: 'On je Allah – Jedan! Allah je Utočište svakom! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!'" (Kur'an, sura El-Ihlas, 1-4) 2. Vjerovanje u savršena svojstva: Vjerovanje da Allah ima vječna i pradavna svojstva koja dolikuju Njegovom biću, kao što su život, znanje, sluh, vid, volja, moć i govor, te da je potpuno čist i daleko od bilo kakvih nedostataka i mahana. 3. Potvrda i predanost: Ovo vjerovanje, koje je potvrđeno srcem, potrebno je učvrstiti očitovanjem jezikom (kelime-i şehadetom) i time što će se rob predati Allahovim naredbama. Poslanik Muhammed, s.a.в., je u predaji poznatoj kao Džibrilov hadis definirao iman ovako: "Iman je: da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i da vjeruješ u sudbinu (kader), u dobro i zlo koje dolazi od Allaha." (Muslim, Iman, 1) Vjerovanje u Allaha znači živjeti između straha i nade, s budnošću u ibadetu kao da Ga vidiš, i tražeći utočište u Njegovoj milosti. Neka Uzvišeni Gospodar učini naše vjerovanje trajnim i potpunim.

Question 18

Da li je pogrešno iznositi dokaze za istine imana?

Accepted Answer

Poštovani brate, es-selamu alejkum. Iznositi dokaze za istine imana, odnosno objašnjavati vjerska pitanja razumskim i predajnim dokazima, nikako nije pogrešno; naprotiv, to je metoda koju podstiču Kur'an-i Kerim i sunnet. Uzvišeni Allah u Kur'anu poziva ljude da razmišljaju o dokazima u svemiru, govoreći: 'U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, dokazi za razumom obdarene.' (Ali Imran, 190). I naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u svojim aktivnostima pozivanja u vjeru iznosio i ajete i objašnjavao istinu razumskim dokazima. Osnivač hanefijskog mezheba, imam Ebu Hanife, također je efikasno koristio razum i logičke dokaze u odbrani osnova vjere (u kelamu). Ukratko; dokazivanje istina imana je ispravna i neophodna metoda za smirivanje srca, otklanjanje sumnji i lijepu odbranu islama. Važno je da se prilikom iznošenja ovih dokaza postupa sa iskrenom namjerom i stilom koji priliči adabu. Neka Allah Uzvišeni poveća naše znanje i razumijevanje.

Question 19

Da li se Allah, pošto je jedan i jedini, dosađuje?

Accepted Answer

Dragi brate/sestro, hvala ti na lijepom pitanju. Uzvišeni Allah je potpuno čist (munezzeh) i daleko od toga da po svojim svojstvima i suštini liči stvorenjima. Stanja poput dosade, umora, osjećaja usamljenosti ili tuge jesu ljudska i stvorena svojstva koja uključuju nemoć, nedostatak i promjenu. Allah, dž.š., pak, daleko je od svakog nedostatka i On je savršen. U Časnom Kur'anu postoje ajeti koji obavještavaju da On ni o kome i ni o čemu nije ovisan. U suri El-Ihlas se kaže: 'Reci: 'On je Allah – Jedan! Allah je Utočište svakom! (Svimu je potreban, a On nije potreban nikome). Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!'' (El-Ihlas, 1-4) Također, kao što se navodi u Ajetul-kursiji: 'Njega ne obuzima ni drijemež ni san!' (El-Bekare, 255). Duševne ili fizičke tegobe koje proživljavaju stvorenja nikako ne priliče Njegovoj veličini. On je i prije stvaranja svemira i onoga što je u njemu opstajao sa Svojim bićem, što znači da mu nije bilo potrebno ništa ni iko da bi postojao. Stvaranje univerzuma nije uslijedilo zbog usamljenosti ili dosade, već iz želje da se očituju (pokažu) Njegovo beskrajno znanje, moć i lijepa imena (Esmaul-husna). Prema maturidijskom akidskom pravcu, koji utvrđuje temelje vjerovanja hanefijskog mezheba, Allahovo biće i Njegova svojstva su vječni (ezeli); kod Njega se ne može govoriti o bilo kakvom naknadno nastalom osjećaju ili promjeni. Zaključno; nikako se ne može pomisliti da se Uzvišeni Allah dosađuje. On je Uzvišeni Stvoritelj koji ni o kome ne ovisi, a o kome sve ovisi.

Question 20

Kakav pristup trebamo imati prema onima na koje utiču tekstovi protiv islama?

Accepted Answer

Poštovani brate, pristup koji treba zauzeti prema onima čiji su umovi zbunjeni ili koji su pali u sumnju pod uticajem tekstova protiv islama jeste put mudrosti, saosjećanja i znanja pod vodstvom Časnog Kur'ana. Poštujući ravnotežu između razuma i predaje (nakl), koja čini temelj hanefijskog mezheba, trebali biste poduzeti sljedeće korake: 1. Pristupite s mudrošću i lijepim savjetom: Naš Gospodar u Časnom Kur'anu kaže: 'Pozivaj putu svoga Gospodara mudrošću i lijepim savjetom i raspravljaj s njima na najljepši način!' (Sura En-Nahl, 125). Umjestoilaženja u rasprave ili osuđivanja osobe, trebate koristiti blag jezik, pokušavajući razumjeti njene sumnje. Oštrina osobu još više udaljava od istine. 2. Naučna dubina i ispravne informacije: Sumnje uglavnom nastaju zbog nedostatka znanja ili pogrešnih tumačenja. Ovim osobama preporučite djela stručnih učenjaka koji poznaju temeljne izvore islama i pozadinu pitanja. Hanefijsko-maturidijska tradicija razum vidi kao sredstvo za razumijevanje objave. Stoga je važno ponuditi racionalna i uvjerljiva objašnjenja. 3. Budite uzor svojim djelima i ponašanjem: Islam se ne propovijeda samo riječima, već i životom. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: 'Olakšavajte, a ne otežavajte; radujte, a ne rastjerujte!' (Buhari, Ilm, 11). Vaš lijep moral, poštenje i milosrđe snažniji su dokazi od negativnih tekstova koje čitaju. 4. Strpljenje i dova: Uputa je samo od Allaha. Umjesto da očekujete da se osoba odmah uvjeri, trebate strpljivo biti uz nju i iskreno se moliti za njenu uputu. Jer, srca preokreće samo Allah. Ukratko; najispravniji put je zauzeti inkluzivan, a ne isključiv stav, naučni, a ne neznalački, te dostojanstven, a ne ljutit. Neka vam Allah bude na pomoći.

Question 21

Da li je osoba dužna istraživati svoje sumnje u vezi s vjerovanjem?

Accepted Answer

Draga braćo i sestre, povremeni osjećaj vesvese ili sumnje u vjerovanju znak je živog srca i nastojanja da se sačuva iman. Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, također su ponekad prolazili kroz takve misli i obraćali se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Prema fikhskom i kelamskom pristupu Hanefijskog mezheba, nije obavezno zadržavati se na takvim vesvesama i sumnjama koje dolaze mimo volje osobe i ubacuju se u srce. Štaviše, bavljenje njima narušava čovjekov mir. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, savjetovao je one koji dožive ovakvo stanje riječima: "Šejtan dođe nekome od vas pa kaže: 'Ko je stvorio ovo, ko je stvorio ono?', dok ne dođe do pitanja: 'A ko je stvorio vašeg Gospodara?' Ako neko od vas dođe u to stanje, neka odmah zatraži utočište kod Allaha i neka prestane s tim (mislima)." (Buhari, Bed'u'l-Halk 11; Muslim, Iman 212). Međutim, ovo stanje se dijeli na dva dijela: 1. Vesvese koje dolaze nenamjerno, mimo volje: Ove ne štete vjerovanju i nije obavezno da se istražuju. Naprotiv, ne obraćati pažnju na njih je od savršenstva imana. 2. Ukorijenjene sumnje koje proizlaze iz nedostatka znanja ili želje za poricanjem: Ako se u srcu osobe javi ozbiljna nedoumica koja bi mogla poljuljati njeno vjerovanje, obaveza je steći dovoljno znanja i istražiti kako bi se to otklonilo. Jer, iman se učvršćuje ispravnim znanjem. Ukratko; ne treba obraćati pažnju na vesvese koje dolaze mimo volje i ne treba se njima baviti. Međutim, neophodno je otkloniti sumnje koje su u mjeri da poljuljaju vjerovanje osobe, konsultujući se sa učenjacima i čitajući u okvirima Ehl-i sunnetskih principa. Neka Allah sve nas uputi na Pravi put u srcu i umu.

Question 22

Kako se mogu objasniti natprirodna djela nekih sljedbenika neispravnih vjera?

Accepted Answer

Draga braćo i sestre, prema islamskom vjerovanju, Allah Uzvišeni je Svojim poslanicima dao čuda kao dokaz njihove istinitosti. Međutim, neke izvanredne pojave koje se vide kod nevjernika, čarobnjaka ili sljedbenika neispravnih vjera nisu čuda, već pojave koje se nazivaju drugačijim imenima. Prema hanefijskom mezhebu i maturidijskim principima vjerovanja, ove situacije se objašnjavaju na sljedeći način: 1. Istidrad (postupno dovođenje do kazne): To su izvanredne pojave koje se dešavaju rukama grešnika, griješnika ili nevjernika, a Allah ih njima postepeno približava kazni (kako bi povećali svoje nevjerstvo i bezakonje). Ova situacija ne ukazuje na to da su oni na pravom putu, već naprotiv, da su sve dublje u zabludi. U Kur'anu, u suri El-A'raf, ajetu 182, kaže se: "A one koji Naše ajete smatraju lažnim, Mi ćemo ih, ne znajući kako, postepeno dovoditi do kazne (istidrad)." 2. Magija i vradžbine: To su obmane koje zavaravaju čula ljudi, a izvode se spretnošću ruku ili uz pomoć džina i šejtana. Slično situacijama koje su se desile između hazreti Musaa i faraonovih čarobnjaka, gdje su njihovi konopci i štapovi izgledali kao zmije, ove pojave nisu fizička čuda, već magija i iluzija. 3. Stanje čarobnjaka i prevaranata: Hazreti Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) je najavio da će i oni koji izazivaju smutnju, poput Dedžala, pokazati neke izvanredne pojave, ali je rekao da one neće moći odvesti vjernike u zabludu. Ukratko; čuda koja pokazuju poslanici pozivaju vjerovanju i imaju karakter izazova. Izvanredne pojave koje pokazuju sljedbenici neispravnih vjera su u kategoriji istidrada ili magije i imaju za cilj vezati srca za neistinu, a ne za istinu. Muslimanu je dužnost da kao mjerilo uzima usklađenost sa Kur'anom i Sunnetom, a ne izvanredne pojave. Samo Allah zna najbolje.

Question 23

Ako dijete rođeno u muslimanskoj porodici, u trenutku kada počne njegova punoljetnost (mükellefiyet), kaže: "Ja nisam musliman", da li će biti kažnjeno kaznom za otpadništvo (murtedluk), ili će se uzeti u obzir stanje osobe u trenutku kada je počela punoljetnost?

Accepted Answer

Dragi moj sine, pitanje koje si postavio obrađeno je u islamskom pravu (fikh) u okviru tema "početak obaveza" i "otpadništvo (irtidad)". Prema pravnoj literaturi Hanefijske pravne škole; vjerska odgovornost (mükellefiyet) djeteta počinje s pubertetom (buluğ). Međutim, da bi se osoba smatrala "otpadnikom" (murted), prvo mora svojom voljom i sviješću prihvatiti islam i vjeru kao uvjerenje. Dijete rođeno u muslimanskoj porodici, po samom rođenju, smatra se da je na islamskoj prirodi (fitra) i po zakonu je musliman. Pristup hanefijskih učenjaka u slučaju kada mladić koji je dostigao pubertet prvi put javno odbaci islam u ovom periodu je sljedeći: Ako osoba od trenutka kada dostigne pubertet ne potvrdi srcem, razumom i slobodnom voljom islamsku vjeru, onda se samo statusom naslijeđenim od porodice ne smatra da je "pravim" vjernikom. Stoga, mladić koji odbaci islam u tom prvom trenutku kada počnu obaveze (u trenutku puberteta ili u prvom periodu svijesti neposredno nakon toga), ne dobija presudu "otpadnika" u punom smislu te riječi u fikh terminologiji i ne biva kažnjen kaznom za otpadnika po svjetovnim zakonima. Jer otpadništvo je napuštanje postojeće i svjesno prihvaćene vjere svojom voljom. Poricanje mladića koji još nije svjesno prihvatio vjeru procjenjuje se kao zabuna ili odbijanje proizašlo iz nemogućnosti da spozna istinu. Umjesto da se kažnjava mladić u ovom stanju, pristupa mu se s mudrošću, otklanjaju se njegove sumnje, objašnjavaju mu se ljepote islama i nastoji se da se ponovo zagrije za islam. Naime, Poslanik Muhammed (a.s.) je u jednom hadisu rekao: "Olovka je podignuta od trojice: od onoga ko spava dok se ne probudi, od ludog dok ne ozdravi, i od djeteta dok ne dostigne pubertet." (Ebu Davud, Hudud, 17). Ukratko; uzima se u obzir mentalno i srčano stanje osobe u trenutku kada počnu obaveze. Takve riječi mladića koji još nije svjesno prihvatio vjeru ne zahtijevaju kaznu za otpadništvo; naprotiv, zahtijevaju suosjećajno i naučno vođstvo. Samo Allah zna ispravno.

Question 24

Šta trebamo učiniti ako je naš iman u suprotnosti s našom logikom?

Accepted Answer

Draga braćo, prije svega trebamo znati sljedeće: islamska vjera se obraća onima koji imaju razum i uzdiže razum. Uzvišeni Allah u Časnom Kur'anu često naglašava važnost razuma riječima: 'Zar ne razmišljate?', 'Zar se nećete opametiti?' (El-Bekare, 44; Ali Imran, 65). Imam Ebu Hanife, osnivač hanefijskog mezheba, također je pridao važnu vrijednost razumu i mišljenju u svojim metodološkim temeljima. Stoga, ispravno vjersko uvjerenje i zdrav razum nikada nisu u međusobnoj suprotnosti. Ako se u našim umovima pojavi situacija koja izgleda kao kontradikcija ili suprotnost, glavni razlog za to je jedno od sljedećeg: 1. Ili mi pogrešno razumijemo temu ili dokaz. 2. Ili je naš ljudski razum previše ograničen da bi obuhvatio svaki detalj univerzuma i Božanske mudrosti. Kada se suočimo s takvom situacijom, naš put je sljedeći: Prije svega, moramo prihvatiti, bez pada u sumnju, da granice razumijevanja našeg uma imaju kraj. Kao što je hazreti Ali rekao: 'Da je vjera samo stvar razuma, bilo bi potrebno potirati donju stranu mestvi, a ne gornju.' To znači da u nekim propisima vjere mogu postojati stvari čiju mudrost ne možemo odmah dokučiti. Kao drugo, stavljajući u centar konačne odredbe (nass) Kur'ana i Sunneta, trebamo preispitati vlastiti filter razmišljanja. Nikada ne smijemo žrtvovati objavu našoj ograničenoj logici; naprotiv, svoju logiku trebamo odgajati u svjetlu objave. Ukratko; kada pomislimo da su naš iman i logika u suprotnosti, problem nije u razumu, već u našem nepotpunom tumačenju tog uma ili teksta. Vjernik postupa s predanošću: 'Čujemo i pokoravamo se' (El-Bekare, 285) i s vremenom bolje shvata Božansku mudrost. Neka Allah uvijek učvršćuje vaš iman i vaš um na istini.

Question 25

Da li je sahih hadis koji glasi: "Vjera bez djela, ili djelo bez vere, ne vrijedi ništa"?

Accepted Answer

Alejkum selam ve rahmetullahi, dragi brate. Vaše važno pitanje tiče se jedne od najosnovnijih tema islamskog akaida (vjerovanja). Prije svega, da pojasnim da ne postoji zaseban, samostalan hadis-i šerif koji doslovno glasi: "Vjera bez djela, ili djelo bez vjere, ne vrijedi ništa". Međutim, ova izjava je, u smislu značenja, u skladu sa općim duhom Kur'ana i Sunneta. U Kur'anu, iman (vjera) i amel (djela) se često spominju zajedno, ukazujući na potrebu za oboje za spasenje. Na primjer, Uzvišeni Allah kaže u suri El-Asr: "Osim onih koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima oporučuju istinu, i koji jedni drugima oporučuju strpljenje. Oni su na pravom putu." (El-Asr, 2-3) Stav Hanefijske pravne škole (Ehl-i Sunnetskog akaida), kojoj pripadaš, po ovom pitanju je sljedeći: Iman je potvrda srca i izricanje jezikom. Amel (ibadeti i dobra djela) nije dio imana, već je njegova plodnost i savršenstvo. Prema tome: 1. Nečinjenje djela (činjenje grijeha ili ostavljanje ibadeta) ne ukida iman osobe sve dok je ona srcem potvrđuje; međutim, to slabi iman i čini ga neplodnim. To jest, osoba koja čini veliki grijeh ne postaje nevjernik, već "grješni mu'min" (vjernik). 2. Djela mogu biti prihvaćena i valjana kod Allaha samo uz ispravan iman. Dobra djela učinjena bez imana nemaju vrijednost u smislu "nagrade" na Ahiretu. Ukratko; iman i djela su odvojene stvari, ali jedno bez drugog ostaje nepotpuno. Ako je iman drvo, onda su djela njegov plod. Drvo bez ploda, iako ne umire, ne donosi vlasniku očekivanu korist. Neka nam Allah Uzvišeni ukrasi iman dobrim djelima i neka nas...

Question 26

Kako ljudi bivaju obmanuti u pitanjima vjerovanja (imana)?

Accepted Answer

Poštovani brate, obmanutost ljudi u pitanjima vjere obično proizlazi iz podlijeganja zamkama nefsa, šejtanskim došaptavanjima i prolaznim ukrasima dunjalučkog života. U svjetlu Kur'ana i Sunneta, glavni oblici ove obmane su sljedeći: 1. Pouzdanje u iman bez djela (zavaravanje): Mnogi ljudi govore "srce mi je čisto, Allah je milostiv", napuštajući ibadete i ustrajavajući u grijesima. Međutim, iman nije samo tvrdnja, već potvrda srcem, izgovaranje jezikom i djela udovima. Allah Uzvišeni kaže: "...i neka vas nikako šejtan u Allahovu milost ne pokoleba!" (Lukman, 33). 2. Duge nade (zaboravljanje smrti i ahireta): Ljudi rade za dunjaluk kao da nikada neće umrijeti, zanemarujući ahiret. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Čovjek stari, ali u njemu ostaju mlade dvije stvari: ljubav prema dunjaluku i duge nade." (Buhari). 3. Zavaravanje većinom: Ljudi mjere istinu riječima "svi to rade", misleći da je put većine ispravan. Mjerilo je da se istina ne određuje prema većini, već prema Kur'anu i Sunnetu. U suri El-En'am, 116. ajetu se kaže: "Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji, oni bi te od Allahova puta odvratili..." 4. Odgađanje pokajanja: Misao "pokajat ću se kasnije" jedna je od najvećih šejtanskih zamki. Budući da se ne zna kada će smrt doći, ovo odgađanje je velika obmana. Put spasa od ovih obmana je držanje za znanje, iskreno djelovanje i stalno sjećanje na smrt kako bi srce ostalo budno. Neka nam Allah podari da istinu vidimo istinom i slijedimo je, a neistinu neistinom i klonimo je se.

Question 27

Koje su dobre vijesti za one koji služe Kur'anu i imanu?

Accepted Answer

Draga braćo i sestre, Služenje Kur'anu i imanu je jedna od najčasnijih pozicija koju jedan rob može postići na ovom svijetu. Uzvišeni Allah je obećao veliku nagradu Svojim robovima koji čuvaju Kur'an, Njegovu vječnu Riječ, i iman, te nastoje da ga prenesu čovječanstvu. Prema fikhskom pristupu Hanefijskog mezheba, koji se zasniva na Kur'anu i Sunnetu, neke od dobrih vijesti obećanih onima koji idu ovim putem su: 1. Allahova pomoć i postojanost: Uzvišeni Allah je obećao da će pomoći one koji služe Kur'anu i vjeri. U 7. ajetu sure Muhammed, Uzvišeni kaže: "O vjernici! Ako Allaha pomognete (ako budete čuvali Allahovu vjeru i Kur'an), On će vama pomoći i vaša stopala učvrstiti." 2. Pokrivanje grijeha i Džennet: Onima koji vjeruju i čine dobra djela na ovom putu, obećano je da će im grijesi biti oprošteni. U 2. ajetu sure Muhammed, Uzvišeni kaže: "Onima koji vjeruju i dobra djela čine, i koji vjeruju u ono što je objavljeno Muhammedu – a to je Istina od Gospodara njihova – On će preći preko hrđavih djela njihovih i duševno ih popraviti." 3. Neograničena nagrada i blagodat: Služba Kur'anu i imanu je trgovina čija će nagrada biti višestruko uvećana. U hadisu, naš voljeni Poslanik (s.a.v.s.) je rekao: "Najbolji među vama je onaj ko nauči Kur'an i podučava ga drugima." (Buhari, Fedailu'l-Kur'an, 21). Oni koji služe na ovaj način postaju karike u lancu ovog najboljeg ummeta. 4. Sigurnost i milost na Sudnjem danu: Oni koji služe islamu i imanu, oni koji ulažu napore da izvedu ljude iz tame na svjetlo, bit će pod posebnom Allahovom milošću i zaštitom na teški dan Sudnjeg dana. Zaključno, ko god služi Kur'anu i imanu, naći će duševni mir i Allahovu postojanost na ovom svijetu, a na Ahiretu će biti obradovan Džennetom i Allahovim zadovoljstvom. Strpljivo i iskreno koračati ovim putem je najveća dužnost svakog muslimana. Neka Allah učini sve naše hizmete u skladu sa Njegovim zadovoljstvom.

Question 28

"Allahümme inni euzu bike en üşrike bike…" sa početkom dova za obnavljanje imana, šta znači?

Accepted Answer

Poštovani brate, ova dova koju si pitao je vrlo mudra molitva koju vjernik uči kako bi sačuvao svoj iman i zatražio zaštitu od Allaha od velikog i malog širka (skrivenog licemjerja). Potpuni tekst i značenje dove su sljedeći: Arapski izgovor: "Allahümme innî eûzü bike en üşrike bike şey’en ve ene a’lemü ve estağfiruke limâ lâ a’lemü inneke ente allâmü’l-guyûb." Značenje: "Allahu moj! Utječem Ti se od toga da Ti svjesno bilo šta pridružujem kao ortaka. Tražim Tvoj oprost za ono (od širka i grijeha) što počinim nesvjesno. Ti si, doista, Onaj koji najbolje poznaje sve tajne." Mudrost i izvor: Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) je izjavio da je širk skriveniji od koraka mrava i preporučio svom ummetu da uče ovu dovu. U hanefijskim fikhskim i akididskim knjigama ova dova se smatra pohvalnim (mustehab) zikirom koji se preporučuje učiti ujutro i navečer radi obnavljanja imana i čišćenja od duhovnih nečistoća. Izvor: (Ahmed b. Hanbel, Müsned, 4/403; Buhârî, el-Edebü’l-Müfred, str. 250) Neka Gospodar sačuva naš iman od svake vrste sumnje.

Question 29

Da li osoba koja kaže da su piro i rakija halal izlazi iz vjere?

Accepted Answer

Poštovani brate, alejkumusselam. U islamskoj vjeri svaka vrsta alkoholnog pića koja opija je haram. U Časnom Kur'anu, u suri El-Maide, u 90. ajetu, se kaže: „O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli ono što želite.“ Također, Poslanik (s.a.v.s.) je u jednom hadisu rekao: „Sve što opija je alkohol i svako alkoholno piće je haram“ (Muslim, Ešribe, 7). Sve ispravne pravne škole (mezhebi), s hanefijskim mezhebom na čelu, složne su da je konzumiranje piva, rakije i sličnih alkoholnih pića haram. Ako neko svjesno, negirajući i govoreći da je „halal“, odbaci jasan i nedvosmislen propis koji su Allah i Njegov Poslanik izričito učinili haramom i o kojem nema nikakve sumnje (na primjer, zabranu alkohola), time je porekao temeljni propis vjere i odbacio temeljni islamski akidah. Ovo stanje dovodi u opasnost iman (vjeru) te osobe. Međutim, ako neko, iako zna islamski propis, podlegne svojim strastima, počini grijeh i pije alkohol, ali pri tome kaže „kamo sreće da ga ne pijem, griješim“, on postaje fasik (griješnik), ali ne izlazi iz vjere. Izlazak iz vjere dešava se smatrajući haram halalom, odnosno odbacivanjem Allahovog propisa. Allahu najbolje zna. Neka nam Uzvišeni Allah omogući da živimo u skladu sa Njegovim zadovoljstvom i neka učvrsti naše korake na Pravom putu (sirat-i mustekim).

Question 30

Nema štetnije osobe od one koja vjeru mjeri svojim razumom. Postoji li hadis 'vjerujte kao starice u ahiri-zamanu'?

Accepted Answer

Poštovani brate, es-selamu alejkum ve rahmetullah. Pitanje koje ste postavili je veoma važno, kako s aspekta ravnoteže između razuma i predaje (nakl), tako i s aspekta vjerodostojnosti predaja. Pod izrazom 'mjerenje vjere razumom' misli se na prosuđivanje objave i sunneta prema vlastitim prohtjevima i ograničenim ljudskim željama. Učenjaci ehli-sunneta, uključujući i osnivača hanefijskog mezheba, imama Ebu Hanifu, kažu da je razum dokaz u vjeri, ali da njegove granice mora postaviti objava. Razum postoji da bi se razumjela i shvatila predaja, a ne da bi se ona kritikovala ili odbacivala. Allah Uzvišeni u Kur'anu kaže: 'Zar se nećete opametiti?' (El-Bekare, 44), tražeći ispravnu upotrebu razuma, ali ta upotreba mora biti pod vodstvom objave. Što se tiče izreke 'vjerujte kao starice u ahiri-zamanu', to nije vjerodostojan hadis. To je izreka koju narod koristi kako bi ukazao na vrijednost 'taklid-i imana', odnosno vjerovanja bez sumnje, čiste i iskrene predanosti naslijeđene od predaka. Zbog mnoštva smutnji u ahiri-zamanu, hvali se vjera običnih ljudi koji, nasuprot filozofskim i ateističkim strujama koje sve dovode u sumnju, vjeruju čistog srca, bez tvrdoglavosti i sumnje. Što se tiče vjerodostojnosti hadisa, istinitost riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne utvrđuje se 'vjerom starica', već naukom o hadisu (Usulu-l-hadis), koju su islamski učenjaci stoljećima precizno gradili. Veliki imami poput Buharije i Muslima su kroz stroge kriterije provjeravali prenosioce i tekstove hadisa. Stoga, hadisi čija je vjerodostojnost dokazana naučnim metodama, a ne emocijama ili pričama, su naša vodilja. Musliman je onaj koji koristi razum da bi shvatio objavu, koji hadise vrednuje prema pravilima struke i koji je potpuno predan Allahu. Neka Allah primi naše ibadete i našu potragu za znanjem. Budite u Allahovom emanetu.